Svetislav Basara

FAMOZNO: SEMPER IDEM

Foto: Kurir
Na četvrtu godišnjicu velikog ukrajinskog pičvajza, gotovo u dan tačno, izbio je veliki iranski pičvajz, iz koga se može - bolje reći mora - izroditi još veći pičvajz, i tako redom sve do konačnog pičvajza.

Da je u prilici da vidi razvoj belosvetskih ratnih situacija, stari šeret Alfred Žari bi zacelo rekao: „Mora da će se puno graditi kad se ovoliko ruši.“ Možda i hoće, ali za sada se samo ruši.

Kandidat za Nobelovu nagradu za mir Donald Tramp - treba li napomenuti da uvek dođem u napast da napišem „Duck“ - izgleda da je procenio da je pravi „momentum“ da jednom zasvagda smrsi konce iranskim mulama i njihovim atomskim ambicijama, pa je skupa sa Izraelom - kome su mule i njihove atomske ambicije veća pretnja i muka duhu nego Americi - udario na Iran svim raspoloživim sredstvima i „preplavljujućom“ silom.

Pretpostavljam da preživele mule - glavni Hamnei je likvidiran - iransko pučanstvo uveravaju da je Alah na njihovoj strani, ali to su samomotivacione govorancije. Mule dobro znaju ono što znaju i vrapci: da je Alah uvek na strani onih koji imaju više brigada, a u datom slučaju to su Amerika i Izrael.

Novonastali veliki pičvajz visio je u vazduhu najmanje dvadesetak godina, tokom kojih je bilo manjih pičvajza, bombardovanja nuklearnih postrojenja, likvidacija nuklearnih naučnika i visokih oficira. Izgleda da je u američkom i izraelskom „tamo gde treba“ procenjeno da je Iran dovoljno ekonomski i politički oslabljen, pa je pala odluka da se teokratski režim zauvek strmopizdi.

Lakše reći nego učiniti. Činjenica je da su se rigidne mule tokom decenija popele na glavu većini iranske populacije, ali to ni za „i“ nije umanjilo populacijinu fanatičnu mržnju prema Velikom (Amerika) i Malom Sotoni (Izraelu), tako da će se američko-izraelske nade u opštenarodni ustanak protiv mula pod američkim i izraelskim bombama najverovatnije izjaloviti. Čak i u slučaju da se ne izjalove i da se režim strmopizdi, Pisac hoće da kaže sledeće: ko god da se uspentra na vlast posle (eventualnog) strmopizda teokratije, taj će Ameriku i Izrael mrzeti isto koliko i mule. Doduše, Amerika i Izrael ne računaju na iransku ljubav, njima je bitno da iransku ekonomiju, infrastrukturu i vojnu silu polupaju do mere da će sledećoj - ili ovoj istoj (nije to isključeno) - iranskoj vlasti trebati godine da „iskontrolišu štetu“.

Ali trebaće poprilično vremena da se napravi šteta. A i Iran će za to vreme napraviti poprilično štete unutar dometa balističkih raketa, kojima ih Rusija i Kina obilno snabdevaju, i dronova koje sami proizvode.

Usplahirene „poznate Srpkinje“ na odmoru (neke i na radu) u egzotičnim arapskim emiratima već izveštavaju s „lica mesta“ o raketama koje pogađaju hotele s mnogo zvezdica. Dalji razvoj ratne situacije u ovom momentu - i mnogim sledećim momentima - apsolutno je nepredvidiv. Tako da sam na momenat došao u napast da krenem stopama tupoumnog srbskog novindžiluka i da napišem: „od sada nadalje više ništa neće biti isto“, ali sam se u poslednji trenutak setio romana Đorđa Lebovića „Semper idem“, pa ću napisati: „uvek je isto“!